Dosta vas ima zablude o drzanju vjeverica kao kucnog ljubimca i nadam se da cu vam uspjeti pokazati da niste u pravu.
Moja vjeverica (spada u crvene sumske vjeverice) je toliko pitoma i umiljata da navece nece da spava u svojoj kucici vec kod mene u krilo i to tako sto glavicu gurne ispod moje ruke. I tek kad zaspi dubokim snom, ja je tiho odnesem u njenu kucicu, polozim je tamo i pokrijem. U tom trenutku ona otvori oci, pogleda me tim svojim krupnim okicama, lizne mi nekoliko puta ruku i nastavi spavati.
Vjeverice, a tu mislim na ove vece vrste, ako ih nabavite dok su jos bebice, dakle ako odrastu sa vama, one nikako ne mogu biti divlje zivotinje. Naprotiv, one su isto tako pitome kao i mačke. Cak znaju biti i vece maze od macaka. Ova moja vjeverica zna satima spavati meni u krilu dok sam ja na netu ili gledam TV. I to nije slucaj samo sa ovom vjevericom. Ima ih vec desetak godina i mislim da sam postao u neku ruku ekspert za njih.
I dok se crvene sumske vjeverice kojih ima po nasim sumama mogu uspjesno pripitomiti ako uspijete doci do njih dok su jos bebice, i koje obozavaju da se maze i igraju sa vama, drugi je slucaj sa kanadskim vjevericama – to su vjeverice na koje se odnosilo prvih nekoliko postova na ovoj temi. Te vjeverice se daju pripitomiti ali ako ste osoba koja voli da ih drzi u rukama, da se igra sa njima, da ih mazi, onda mozete odmah odustati od njih. Jer kanadske vjeverice to ne vole. Dozvolit ce vam maximalno desetak sekundi da ih mazite i to je sve. One su nevjerovatno hiperaktivne i kad ih pustitie iz kaveza, „istrazivace“ vasu kucu po ko zna koji put iako je sve ostalo na istome mjestu.
Doci ce ona do vas i kad je zovnete, pronjuskati imate li sta da joj date od hrane i otici da trckara dalje po vasoj sobi ili stanu. Ali zato vam nikad nece biti dosadno dok gledate njene ludorije. Nasmijat ce vas dnevno i po stotinu puta. Imam i dvije kanadske vjeverice. Jedna je kod mene vec osam godina, sad je vec vidno matora, i imam jednog mladog muzjaka. Kad ih pustim zajedno vani iz kaveza, samo sjednem i posmatram njihove ludorije. Dakle, zabavne, nestasne, pitome ali ne vole se maziti.
Mnogi su skepticni prema vjevericama i boje se da ce im one „izgristi sve po stanu“.
Za ovih desetak godina sam imao nekoliko vjeverica (jos uvijek imam tri), one su mi izgrizle jednom kabl od telefona, i jednom mi je crvena vjeverica odgrizla antenu na mobilnom telefonu. Ali za ovo drugo sam ja kriv. Ja sam je izazivao i mahao joj telefonon ispred nosa, i onda je ona jednim jedinim ugrizom rijesila stvar. Sjecam se da sam morao dati onda 10 dm da mi promijene antenu na telefonu.
E kad se uzme u obzir koliko stete znaju napraviti psi ili macke za deset godina, onda mislim da je ovo sto su vjeverice napravile od stete zanemarljivo. Naravno, nikad ih ne ostavljam pustene po kuci kad nisam tu. Onda ih ostavim u kaveze koji su toliko veliki da bi mogao i covjek stati u njih.
Ova crvena vjeverica koju sada imam je bila kao beba nepokretna (rahiticna). Jedva pokretala ruke i glavu a ostalo je sve bilo mrtvo nepokretno.
Najveci problem je sto na netu ima jako malo literature o vjevericama, . A veterinari nemaju blage veze. Najgore je sto vjeverice niko nije detaljno proucio i sto se njih ne moze operisati jer ne podnose narkozu – odmah umiru od nje. Tako da bilo koja ozbiljnija prehlada za njih predstavlja opasnost po zivot. Zato i izumiru ove nase crvene vjeverice. Meni je jedna crvena vjeverica – beba umrla i vjerujte da je to stvarno tesko gledati kako umire u tvojim rukama a nemocan si da ista poduzmes i da je spasis.
A ova bebica sto je bila nepokretna, ljudi su mi predlagali da je uspavam da se ne muci vise, ali nekako sam preko neta i uz pomoc jedne drugarice stupio u vezu sa jednim bracnim parom iz Austrije koji zive u sumi gdje ima puno vjeverica i koji im pomazu. Tada su mi skrenuli paznju na neke moguce probleme, izmedju ostalog i na rahitis koji pogadja i vjeverice. Morao sam kupovati isto ono sto se daje i rahiticnim ljudskim bebama. I tako prodje vise od mjesec dana bez ikakvih rezultat a onda Bambi napravi jedan pokret! Pa drugi, pa treci, …. , i u roku 10-15 dana je trcala i skakala kao da nikad nije bila nepokretna. To je bilo prije dvije godine i evo je jos uvijek kod mene. Bambi je sada maza nevidjena.
A kad je raspolozena pravi skokove i po 2 metra.
Sto se tice ishrane, vjeverice je jako lako drzati. Dovoljno je da im 30 do 50% cine orasi i ljesnici, a ostalo moze biti: sve vrste voca, nekoliko vrsta povrca (mrkva, paradajz, kupus, karfiol, salata), sve vrste slatkisa, cak im ljeti dajem i sladoled. Svaka vjeverica ima svoju specijalnu solju i tu im dajem po malo sladoleda koji obozavaju. Vole i guste sokove kao i supu (naravno, sve u minimalnim kolicinama).
Ove kanadske vjeverice vole jesti i meso. Pa im tako ponekad dam po komadic mesa – komadic velicine zrna graska.
A jednom prilikom mi se crvena vjeverica iskrala u kuhinju, progrizla tubu senfa i pojela jedan dobar komad. Drgi put je isto tako zagnjurila glavu u teglu sa ajvarom. Jedva sam je odvojio od tegle.
Jednom prilikom sam ispracao dvije drugarice koje su pile liker od visnje, vracam se kuci a ove dvije kanadske vjeverice se svadjaju koja ce posrkati ostatke onog likera u casi.
Jedino sto se ne smije davati vjevericama je badem koji u sebi ima neku vrstu otrova koji ih moze ubiti, i crvenim vjevericama se ne smije davati zir. Svim ostalim vjevericama smije.